nedostaes.
Znas, posle nekog vremena se toliko smorim.
Vreme bih provela na nekoj pescanoj plazi,sa cigarom uustima i laptopom u krilu.
Samo pisuci ti pisma.Totalno opusteno.
Bilo bi mozda bolje kad bi bila sa mnom. Da podelimo sve tozajedno,i da osecamo isti vruc pesak pod stopalima. A ko bi reko, sve nam serazdvojilo. Samo nam ova pisma ostaju. I one misli koje idu od NOLA do BG-a. Odmene do tebe. Svaki dan. I kad sam srecna i tuzna. Ti si mi uvek tu, dapodelimo to, onako kao sto smo delile kad sam jos bila tu, gde sam te ostavila.
Nekako kad odes, i budes sam,kao sto sam ja sad. Tako imamosecaj da sam porasla,ma koliko glupo zvucalo,tako sam porasla u svakom smislu.Razmisljam drugacije,gledam drugacije na sve. Gledanje u jednu pomorandzu migovori mnogo vise nego “Hej,ja sam pomorandza” toliko puno ima u njoj,ako jegledas,ako zapazis dubinu svake cestice. i nije samo ono, pomislis, ih ruznavocka, glupost, ima samo peteljku ko da je nema, i jednobojna je. Dosadna.
Al kad pogledas, tako puno u njoj ustvari i vidis.
Ne mogu da verujem da sam provela 3minuta pisuci opomorandzi.
E to je glupost.